annabelle lee... dreams are fairy tales...

https://blog.dnevnik.hr/annabelllee

četvrtak, 28.09.2006.

doista

utjeha na licima
ko suze rasute po kosi
obrisi sjećanja
na tragu vremena
rijeka beskrajno duga
tijela nam nosi

mirisi buđenja
na plahtama požuda
ruka u ruci
obećanja predivna
jedan maleni nemir
kao sumnja u nama
ostaje vječno
u obliku pitanja

voli li me doista?

Tišina poslijepodneva
Sunce u tračcima
Sipa se po licima
Glazba u daljini
Svira tako nedužna
Pogledi nježni
Poput proroka
U obliku šaputanja
kažu
Voli te doista

- 18:24 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 10.06.2006.

struja svijesti

naslonjena na zid. čekam.vrijeme da prođe. prolaze samo ljudi. pozdravljaju. spuštam glavu. pravim se da ne vidim.
oko mene sumrak. sve boje se stapaju. sasvim slučajno. u jedno. to je smiraj. smiraj boja i dana.
ruke su mi prekrižene. govor tijela. nema ga. tijelo šuti. ono čeka. čeka sve ono čemu se glava nada.
misli plutaju. kao da ih nosi neka duboka rijeka. čini se tako spora. u njezinim dubinama kriju se tajne, stvari što ih nosi skrivene od lica svijeta. siva rijeka. u daljini se plavi. i ona nestaje. stapa se s nebom. u smiraju ovog dana.
boli me rame. predugo čekam naslonjena na ruševan zid. odustajem. od čekanja. od gledanja. biram već odabran izbor. idem . idem nekamo. kamo me noge ponesu.
hodam.
u daljini. i ja se stopim s bojama sumraka. i ja nestajem. u toj igri sumraka.....

- 07:47 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

depresija

Gledam svijet sitnog pogleda
Vidim rub, završetak trepavca
Ispod njega magla
Teška i opojna
Crnina hoda ispred mene
Ja u nizu posljednja

Koraci su teški
Ko magnet da je tlo
A željezo moja obuća
Čudan nemir
Tiho u meni počiva
Izbija na mahove
Kroz kožu
Što od svijeta me razdvaja

Puna sam tuge
Kao čaša skupog vina
Gorak osjet u želucu
Sama sam sebi stvorila
Čaša na pol puna
Na pola prazna
Sve je to isto
Polovična logika

Ja do vrha sam puna
Emocija, želja
Potpuno sam prazna
Volje ili htijenja
Samo ta crnina
Predamnom se gega
Ja koračam za njom
Željna svega....

Tužna sam bez razloga.
Da.
To moja je istina.

- 15:09 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

nebo boje jasmina

Nebo boje jasmina
tiho k sebi me doziva,
Ko da vuče bijele niti-
Ja na njima posve slobodna-
Tiho biram izbor
Zaboravljenog anđela
koji želi postat dio
tog nebeskog beskraja.....

- 20:02 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2006.

slatka varka

- 09:37 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 16.05.2006.

osjećam prodor ti u očima, bode poput stakla (vitraja asfalta)....
utihla praznina u njima ko tek nadošla samoća.
.......................
ruka tvoja sad daljinu mrsi ko još jučer moju kosu....
.......................
htjela bi plakati, no ne mogu-
još su rane boje maka.
pobjegla bi nekuda, nemam kamo
još su svi snovi obojeni tobom.....

gledam te, praznina u očima-
pusti duhovi obješenih lica-
svi su još tu kao svjedoci
da nekada su mene gledale te oči.

tvoje ruke sada tako djeluju toplo
još toplije no prije kad o njima maštam
tvoje lice još ljepše nego prije
sad kada tako mu se tako nadam
......................
bojim te se pogledati-ne bi li se smrznula u hladnoći tih divljina.
......................
poput zabravljenog poglavlja rado čitane knjige,
zaboravljena-utopljena u patetici,
bdijem još jednu noć,
agoniji ostavljena...

ruku hladnih poput onih vjetrova što ih mrse tvoje ruke
među valovima nemira
sama kao prije svega
prije početka naše priće
samo sa suzama u ustima......

- 00:14 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

život kao umom stvorena prilika

nešto poput oblaka i tišina tako nestvarna..
kao veo prekriva lice puno sjećanja,
broji bore oko usta
kao mapu svijeta promatra
ko da tihim glasom pita
gdje si nestala?

gledam oko sebe
paletu vedrih boja-
što u sivo se pretvara.
samo jedno biće svijetli
ono-svo od sjećajna.

želim pobjeći odavdje
iz tog beskraja,
tražim bijelu granicu na rubu obzora..
jer ovo nije moje vrijeme
mislim- dal sam usnula?
da li je život samo umom stvorena prilika?

nešto poput oblaka i tišina skoro nestvarna,
vreli pijesak grli moja stopala,
moje biće ni da mrdne
a sad je prilka
za susrest nove ljude,
za umirit sjećanja.....

- 21:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

zbog sunca

ponekad se bojim poljubiti te, ne bi li svojom željom otjerala taj sladak nemir s tvojih usana.
mami me...vidljiva mekoća i već poznati okus što pleše ti pod riječima.
gledam te.. sjediš na plavom krevetu, nogu prekriženih jednu preko druge.. tijelo ti se ispepliće tako lako, poput postojanja... laktove si naslonio na koljena i uzdahnuo... duboko.. kao da cijela pluća želiš ispuniti ovim ustajalim ljetnim zrakom koji te obavija i crta neke sjenovite obrise..
gledaš me..
ravno u oči..
fokusiraš moj pogled kao da želiš da nešto kažem,nešto učinim..
sjedim preko puta tebe. opijena.
gledam te i misli mi se slamaju pod teretom ljepote.gledam te cijelog, jedna slika u jednom kadru.. oči ti se plave na suncu, kosa se lagano boji u narančasto... sve zbog sunca.. tvoja mala transformacija... kao kameleon se počinješ uklapati u ovu sobu. sve zbog sunca...
razmišljam, nije mi jasno, zašto ne voliš kada ti oči postanu plave, jer meni su jednako lijepe kao plave i kao zelene....
smješkaš se. već ti je lagano čudno što te toliko proučavam, što toliko šutim....
poželim ti prići, zagrliti te... poželim da se spojimo i tako spojeni utopimo u bojama ove sobe....
sjediš i smješkaš se....
poželim te poljubiti ,ali ne..
ne želim svojom željom otjerati taj slatki nemir tvojih usana....
smiješim se....

- 16:36 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2006.

Soba boje naranče.Sunce u tragovima po njoj lijeno šara.Ruka na papiru,Ali olovke nema.Uvijek jednog dijela nemaKad nisi tu.

Zatvaram oči.
Trudim se misliti – ovo nije java.Teško u grudima-Još sam samaSve dok ti nisi, nisi tu..

Otplešimo još koji put po onim snenim melodijama po kojima smo koračali puni nade.
Ta glazba još svira, negdje u dubini, ti ne želiš ju čuti.
Mogu plakati danima, sate bojat u crno,
Nema toga što svjetlost budi..

Ponekad poželim da smo stali na početku
Ostali dva stranca na svom dijelu sobe
Da smo se voljeli iz daleka, onako sneno..
Poželim da nisam toliko htjela.
Da nisam toliko žudjela za tim


Ne mogu se sjetiti što to bjaše sreća
U ovim tamnim dugim noćima
Svemir i ja bdijemo skupa
On krije tugu u zvijezdama što nosim ih u očima.
Još se pitam katkad
Što sam zgriješila
Da svaki osmjeh koji imam
Život mi otima...

U sobi boje maslina Vene zadnji cvijet Nježng mirisa
Samo dim od cigarete-Samo on ovija
Tijelo puno ostataka
Dijeljeno na dva-
Nepravilna razlika,
Sva tuga ostala
U koži jednog čovjeka.....

- 20:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.